U slučaju da je broj senzora koji učestvuju u agregaciji unapred poznat, drugo polje parcijalnih agregata nije potrebno. Primer agregacije srednje vrednosti dat je na slajdu. Sa slike se može primetiti da je prvo polje svakog od parcijalnih agregata jednako zbiru vrednosti merenja u odgovarajućem podstablu. Za čvorove – listove to je samo vrednost merenja, dok je za unutrašnje čvorove ova vrednost jednaka zbiru parcijalnih rezultata čvorova dece, uvećanom za lokalno izmerenu vrednost (na primer, čvor čija je vrednost merenja jednaka četiri, prvo polje agregata koji je prosledio, dobija sabiranjem 5 plus 14 plus 4 jednako 23, gde je 5 vrednost prvo polje parcijalnog rezultata koji dolazi iz njegove leve grane, 14 prvo polje parcijalnog rezultata iz desne grane, a 4 je lokalno merenje). Na sličan način, za drugo polje parcijalnog agregata na nekom čvoru se dobija da je jednako broju čvorova iz njegovog podstabla. Konačno, poslednji agregat, koji izračunava sink jednak je 23 plus 5 zarez 5 plus 2 jednako je 28 zarez 7. Primenom evaluirajuće funkcije iz formule formule sa prethodnog slajda, dobija se da je konačan rezultat jednak 4. Takođe, možemo primetiti da je putem agregacije, zbir svih merenja tačno izračunat i iznosie 28, i slično za broj senzora u mreži koji iznosi 7. Dakle, rezultat koji se dobija primenom postupka mrežne agregacije daje tačnu srednju vrednost.