Dodavanjem čistom poluprovodniku primjesa iz pete grupe periodnog sistema elemenata atomi primjesa zamjenjuju atome osnovnog poluprovodnika u kristalnoj rešetci. Atomi primjesa su sa okolnim atomima povezani kovaletnim vezama. U tom slučaju četiri valentna elektrona  atoma primjese uspostavljaju četiri kovalentne veze dok peti atom ostaje van ovih uspostavljenih veza. Prelazak petog valentnog elektrona atoma primjese u slobodnu zonu ne narušava kovalentne veze i u tom slučaju ne nastaje defektno mjesto odnosno šupljina. Očigledno je da u ovom slučaju mora biti n veće od p pa zato ovaj tip poluprovodnika nazivano poluprovodnik n tipa.
Ovdje elektroni predstavljaju osnovne ili većinske nosioce elektriciteta a šupljine predstavljaju sporedne ili manjinske nosioce elektriciteta.
Petovalentne primjese predstavljaju pozitivne jone na temperaturama iznad T=0 Kelvina i njih nazivamo donorima dobijeno od latinske riječi donate. Koncentraciju donora označavat ćemo sa Nd i ona predstavlja broj atoma primjesa u jedinici zapremine.
Donori imaju energetske nivoe Wd koji leže u zabranjenoj zoni poluprovodnika i nalaze se blizu slobodne zone. To za posljedicu ima da je potrebna znatno niža energija da valentni elektron primjese napusti valentnu zonu i prijeđe u slobodnu u usporedbi sa valentnim elektronima koji pripadaju osnovnim atomima poluprovodnika.