Porez na dodatu vrednost predstavlja svefazni porez što znači da se on obračunava i plaća u svakoj fazi prodaje robe, a ne samo kod prodaje robe krajnjim potrošačima. Preduzeća obračunavaju obaveze za porez na dodatu vrednost na osnovu faktura i to ulaznih faktura i izlaznih faktura. Ulazne fakture odnose se na fakture dobavljača u vezi nabavke robe, dok izlazne fakture predstavljaju izdate fakture kupcima za prodatu robu. Teret poreza na dodatu vrednost snosi krajnji potrošač. Da li će trgovinsko preduzeće podnositi poresku prijavu zavisi od godišnjeg prometa koji se ostvari u jednoj godini. Sva preduzeća koja ostvare godišnji promet veći od dva miliona dinara dužna su da podnose poresku prijavu za porez na dodatu vrednost. U Republici Srbiji propisana je opšta stopa poreza na dodatu vrednost u iznosu od dvadeset procenata i posebna stopa u iznosu od deset procenata. Neke vrste robe koje podležu oporezivanju po posebnoj stopi su hleb, mleko i mlečni proizvodi, sveže i smrznuto voće, povrće i meso, novine i slično.