Naravno, ovde na delu nije tumačenje nekoga teksta koji pripada dalekom prošlom vremenu, već je tumačenje stituacije mišljenja unutar koje se (i) mi, po Hajdegeru, nalazimo. Nakon samog citata Platonovog Sofista sledi Hajdegerovo ponavljanje onoga rečenog u citatu, koje kao ponavljanje za Hajdegera znači učiniti da ono što je bilo rečeno progovori sa značajem i značenjem za sadašnju situaciju mišljenja, ali, mogli bismo reći, da Hajdeger istovremeno pojačava intezitet onoga rečenog. Tako Hajdeger nastoji da Platonovu situaciju mišljenja ponovi pitajući: "Imamo li mi danas neki odgovor na pitanje o onome što zapravo mnimo rečju 'bivstujući'?" Na šta odmah Hajdeger odgovara odlučno: "Nikako". Ako nama sadašnjima nedostaje pitanje logično bi bilo nastavlja Hajdeger: "...iznova postaviti pitanje o smislu bitka", ali, Hajdeger na datu očiglednost odgovara pitanjem: "Pa jesmi li, takođe, i danas samo u pometenosti što ne razumemo izraz 'bitak'?" i odgovara "Nikako." Dakle, Bitak i vreme počinje sa pitanjem upućim nama "savremenima" koji, po Hajdegeru, drže da pitanje o smislu bitka nema potrebe ni postaviti, ali istovremeno i kao onima koji znaju šta znači zapravo pitati uopšteno govoreći. "Pitanje o tehnici", "Šta je to - filozofija?", "Šta je metafizika?", "Čemu pesnici?", "Šta se zove mišljenjem?", "Ko je Ničeov Zaratustra?" itd. - zajedničko ovim Hajdegerovim tekstovima jeste da već samim naslovom ukazuju na značaj, ali i način pitanja. Pitanje i upitanost su teme koje su prisutne unutar Hajdegerovog mišljenja od početka do kraja. Šta uopšte znači pitati? Na kraju krajeva, ko je u pitanju prilikom postavljanja pitanja o? Šta bi značilo to biti-u-pitanju? Imali nečeg ili nekog čiji način bića bi bio takav da mu je svojstveno da je u-pitan? Ništa nije samorazumljivije od konstatacije da mišljenje i pitanje idu ruku pod ruku. Mišljenje se, često se tako misli, očitava u postavljanju pitanja. No, sa Hajdegerom se upravo to da se često misli da je mišljenje postavljanje pitanja dovodi u pitanje u svojoj učestaloj samorazumljivosti. Mogli bismo reći da Hajdegerova misao i nije ništa drug