Utvrđivanje proizvodnih kvota je u direktnoj vezi sa sistemom ciljnih cena, jer samo oni proizvođači koji učestvuju u programu kvotiranja proizvodnje, pri čemu su utvrđene kvote uvek niže od ostvarene proizvodnje u prethodnoj godini, ili referentnom periodu, mogu računati na unapred definisane cene koje im garantuje država. Kvotiranje proizvodnje može biti mera obavezna za sve proizvodače, ali je u razvijenim zemljama to češće dobrovoljna mera. Naime, neće svi proizvodači rado prihvatiti ovu meru države, što se posebno odnosi na one proizvođače, koji zahvaljujući savremenoj tehnologiji ostvaruju niže troškove po jedinici proizvoda i mogu, da i pri nižoj tržišnoj ceni, ostvare značajnu dobit. Za razliku od njih, mali proizvodači, koje posebno pogađa pad cena poljoprivrednih proizvoda usled hiperprodukcije, se uključuju u sistem kvotiranja proizvodnje koji im osigurava višu cenu. Međutim, činjenica je da krupni proizvodači nerado prihvataju ovu meru, a budući da oni najviše doprinose hiperprodukciji, efekti kvotiranja proizvodnje su značajno umanjeni.