Direktna podrška cenama i dohotku poljoprivrednih proizvodača dovela je do rasta troškova budžeta i povećanja ponude poljoprivrednih proizvoda. Ovo je uslovilo potrebu da se različitim merama agrarne politike ograniči i kontroliše ponuda poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i njeno prilagođavanje postojećim uslovima tražnje. Najčešće korišćene mere, programi kontrole i ograničavanja ponude, usmereni na smanjenje poljoprivredne proizvodnje i zaliha, su: utvrđivanje proizvodnih kvota, napuštanje poljoprivredne proizvodnje, odnosno povlačenje resursa iz proizvodnje, konzervacija zemljišta i unapređenje i stimulisanje alternativne poljoprivredne proizvodnje. Navedene mere ograničavanja, odnosno smanjenje ponude, pri nepromenjenoj tražnji, treba da pomognu da tržište samo reguliše problem dohotka poljoprivrednika, kroz povećanje cena poljoprivrednih proizvoda