Globalna finansijska kriza je ukazala na brojne probleme sa strukturom, iznosom i kvalitetom kapitala banaka. Ispunjavanje minimalnih zahteva za kapitalom ne znači a priore i stabilnost bankarskog sektora. Nakon dramatičnog sloma Lehman Brothers, političari, bankarski regulatori i kreatori nacionalnih politika muku muče oko toga da reše problem „too big too fail” institucija i učine bankarsku delatnost sigurnijom. Na sastanku održanom 12. septembra 2010. godine, grupa guvernera vodećih zemalja i nacionalnih regulatora uz prisustvo predstavnika Bazelskog komiteta za nadzor banaka, nakon dugih razgovora, najavio je značajan iskorak na jačanju postojećeg kapitalnog okvira, te odlučila da u potpunosti podrže sporazum od 26. jula 2010. godine. Taj sastanak, posvećen pregovorima o novom kapitalnom okviru, bio je sračunat s namerom donošenja pravila za sigurnije poslovanje banaka. Paket reformi kapitalnog okvira, zajedno sa uvođenjem globalnih minimalnih standarda za likvidnost, predstavlja jezgru globalne finansijske reforme koja je zvanično predstavljena i u Seulu, na samitu lidera G20 u novembru 2010. godine. Osnovne karakteristike i ključne postavke Bazela tri: Predloženim paketom reformi od strane Komiteta povećan je iznos minimalnih zahtijeva u pogledu adekvatnosti kapitala kojim se redefiniše koncept Bazela dva. Drugim riječima, namjera je bila da se dobije pozitivniji sadržaj ranijih rješenja, a ne samo da predstavlja njihovu negaciju. Paket, poznat kao Bazel tri, ukratko, predlaže novi kapitalni omjer u vjednosti 4,5% bančine aktive, više nego dvostruko u odnosu na važećih 2% u običnim deonicama, uključujući i tampon zonu očuvanja kapitala banaka od 2,5% njene aktive, tako da bi efektivni minimalni nivo omjera (obračunat kao odnos kapitala i rizično ponderisane aktive) iznosio 7%. U slučaju da kapital padne u „tampon zonu”, između 4,5 i 7%, banka se suočava sa ograničenjima na isplatu dividende i bonusa zaposlenima. Uostalom, ono što je možda najvažnije jeste to, da je Komitet definisao tzv. kontraciklični kapitalni okvir, to jest izdvajanje kapitala u vidu tampon zone kako bi banke izdržale nepovoljne udare u nadolazećim vremenima finansijskih poremećaja