Najvažniji razlog zbog koga se upravljanju rizicima u bankarstvu poklanja izuzetno velika pažnja jeste priznanje ekonomskog i društvenog doprinosa bankarstva u razvoju društva. Poseban značaj bankarstvo ima u zemljama u razvoju, jer od njihovog kreditnog potencijala zavisi dinamika i kvalitet privrednih i društvenih reformi. Stvara se mišljenje da u slučaju Srbije kreditni potencijal poslovnih banaka, zbog svojih kamatnih stopa, ima veći negativan nego pozitivan uticaj na društvene reforme. Operativni rizik je izraz opasnosti od direktnih ili indirektnih gubitaka koji su rezultat neadekvatnih internih procesa, ljudi i sistema ili zbog spoljašnjih događaja. Prema operativnom riziku u bankarstvu mora se imati kritički odnos, zbog izuzetne važnosti kojim ga definiše Bazel II. Uspeh u upravljanju operativnim rizicima direktno je povezan i sa načinom na koji ceo sistem razume i oseća ovaj proces, budući da su ovi rizici i rizici kulture profesionalnog ponašanja svih zaposlenih u banci. Praksa potvrđuje različita negativna iskustva – zaposleni se suočavaju sa operativnim rizicima kojih nisu svesni, ili niko od njih eksplicitno ne traži da identifikuju ili prate operativne rizične događaje, ili su jednostavno uplašeni da prijave ličnu grešku pretpostavljenom zbog neke vrste kazne. Zbog svega toga, podizanje nivoa kulture ponašanja zaposlenih u odnosu na izloženost operativnom riziku banke definišu kao jedan od prioritetnih ciljeva programa upravljanja ovim rizikom. Drugim rečima, bankarski službenici moraju postati roboti. Upravljanje operativnim rizikom na nivou banke složen je proces, ali poznaje standardne faze koje počinju identifikacijom ovog rizika (koja rezultira mapiranjem operativnih rizičnih događaja, formiranjem baze podataka o gubicima), merenjem izloženosti, izveštavanjem, monitoringom i kontrolnom funkcijom. Važno je da je ceo proces standardizovan u pogledu sistema i procedura, da ima adekvatnu informatičku podršku i da se konzistentno primenjuje.