Kao jedno od bitnih obeležja novog Bazela dva jeste svakako to da je omogućio napredak u tehnikama upravljanja bankarskim rizicima. Pravila usvojena kroz Bazel dva dopustila su bankama da se oslanjaju više na svoje interne kapacitete kreditne ekspertize stimulišući ih ujedno da unaprede kvantitativne tehnike upravljanja rizicima. U principu, ovakva kretanja pokazala su se korisnim za banke i druge interesne strane, da se konačno alociranje kapitala obavlja preciznije u skladu sa bančinim profilom rizičnosti. To je svakako evidentan pomak u odnosu na Bazel jedan, koji se nikako ne može osporiti. Nova evolucija u upravljanju rizicima, a posebno u stubu dva je uklonila prepreke ka boljem regulisanju i pospješivanju upotrebe naprednijih internih modela upravljanja kapitalom, gdje su osim parametara rizika i portfolio parametri podešeni bankarskom porfoliju. Sofisticiranije banke sa primjenom naprednijih internih modela portfolija će radije preferirati korišćenje jednog koncepta kapitala umesto paralelne upotrebe ekonomskog i regulatornog kapitala. Veća zastupljenost finansijskih derivata u finansijskom posredovanju, pritisak investitora na prinose povezane sa rizičnim investicijama, i nestabilnost na finansijskim tržištima samo su neki od elemenata koji su ukazivali na veliki značaj upravljanja rizicima. Isto kao što su kreditni, tržišni i ostale vrste rizika postale sve više i više integrisane, takav je slučaj i sa novim finansijskim proizvodima. Napredak u regulaciji tih rizika mora ići svakako u korak sa trenutnim inovacijama i uvođenjem novih finansijskih proizvoda, razvojem finansijskog inženjeringa i tehnika za upravljanje rizikom. To je potpuno razumljivo, jer uticaj pojedinih vrsta rizika može biti itekako presudan na aktivnosti investiranja.