Kreditni rizik je glavni rizik banke. Ne postoji kredit bez rizika. Dakle, kreditni rizik nije moguće izbeći, ali se može kontrolisati. Banka mora upravljati kreditnim rizikom. Rizik se može svesti na najmanju moguću meru pažljivim analiziranjem kredita. Prihod koji banka ostvaruje zasniva se na kamatnoj marži koja predstavlja razliku njene kamtne stope i cene obezbeđenih izvora sredstava. Ne postoji magična formula za izračunavanje pokazatelja koji bi predstavljao odnos rizika i ostvarene zarade banke. Jednostavno, u pitanju je sposobnost upravljanja, kao i iskustvo menadžmenta banke. Upravljanje kreditima je suština poslovanja banke. Krediti su njaveća stavka u aktivi banke i najveći izvor prihoda banke, ali i potencijalno najveći izvor izloženosti riziku banke. Banke mogu da propadnu na razne načine, ali glavni razlog su uglavnom promašeni krediti. Postoji bliska veza između kreditne politike banaka i privrednog razvoja. Krediti su pokretači i nosioci privrednog razvoja. Gde niču novi objekti i kompanije, tu i banke dobro posluju. Da bi banke bile u stanju da vrše proveru i monitoring poslovanja svojih klijenata, prinuđene su da prikupaljaju podatke i informacije od njih i o njima. Često se u bankama čuje mišljenje da je bankarsko poslovanje ustvari prikupaljnje informacija. Banke vrše selekciju klijenata tako što izdvajaju one sa manjim kreditnim rizikom, od onih koji predstavljaju potencijalno veći kreditni rizik za banku, kako bi kreditiranje bilo profitabilno. Da bi obavile efikasnu proveru banke moraju prikupiti pouzdane informacije o potencijalnim klijentima. Efikasno prikupljanje i provera podataka čini važan princip upravljanja kreditnim rizikom.