Banke kao finansijske institucije u svom osnovnom poslovanju obavljaju poslove primanja depozita i odobravanja kredita. Međutim, danas banke često obavljaju i razne vrste drugih poslova za svoje klijente, i za druge banke sa kojima imaju kontokorentne i korespondentske odnose. Za takve poslove banka samo izvršava određene radnje po nalogu komitenta, korespondenta ili kontokorenta (razna plaćanja, prenosi sredstava itd.). Međutim, i pored činjenice da takvi poslovi nose manji rizik, rizik ipak postoji, i tretira se kao takozvani rizik izvršenja poslova ili operativni rizik. Prilikom obavljanja vanbilansnih aktivnosti ukoliko dođe do nastanka rizika u većoj ili manjoj meri može izazvati gubitke, a u nekim slučajevima takvi poslovi mogu biti veoma opasni po tekuće poslovanje, pa čak mogu i da ugroze opstanak banke. Ipak, ovakvi slučajevi su izuzetno retki i radi se o situacijama gde banka garantuje izvršenje određenih poslova pogotovu onih koji su dugoročni i koji treba da se dese u daljoj budućnosti. To su razne vrste garancija, kojima se banka obavezuje da će u ime svog komitenta za koga je izdala garanciju, ako on to ne učini u roku, platiti preuzetu obavezu.