Prvi predlog Sporazuma o kapitalu banaka (Bazel jedan) je objavljen u decembru 1987. godine, da bi kompletan set pravila stupio na snagu januara 1993. godine. U toku tog perioda konsultativni proces je bio vođen na način da podstakne zainteresovane strane, te da se uvede na jedan novi način harmonizirana stopa adekvatnosti kapitala među državama radi odvijanja fer konkurencije, a ujedno odgovori zahtevima i trendovima veće zastupljenosti finansijskih usluga i finansijskih inovacija. U skladu sa prvobitnim predlogom Bazel 1 je bio fokusiran prevashodno na kreditni rizik (druge vrste rizika su prepuštene u nadležnost nacionalnih regulatora) kako bi se definisao potreban iznos kapitala koji banke moraju posjedovati u odnosu na rizičnost njenih bilansnih i vanbilansnih pozicija. Pokrenute inicijative od strane Komiteta su bile dvostruke motivisane. Prvo, da se ojača stabilnost međunarodnog bankarskog sistema i, drugo da se smanje postojeći izvori konkurentske nejednakosti među međunarodno aktivnim bankama. Mada se očekivalo da se njegova primena odnosi prvenstveno na međunarodno aktivne banke i mnoge druge zemlje širom svijeta su ga nakon njegove objave prihvatile i ugradile u nacionalno zakonodavstvo, kako bi ga primenjivale i banke na lokalnom nivou. U odsustvu uniformisanog načina izračunavanja adekvatnosti kapitala za banke širom sveta, javila se potreba postizanja opšteg konsenzusa oko definicije kapitala. Iz tih pobuda, kao i jednostavne činjenice da prije ovog međunarodnog ugovora nije postojala jedinstvena definicija bankarskog kapitala, prvi korak Bazela jedan je bio usmeren u tom pravcu.