Proces donošenja poslovnih odluka se veoma često predstavlja kao proces rešavanja problema i to kao proces koji se sprovodi u nekoliko povezanih faza ili koraka. Takvi procesi su veoma važni u računovodstvu odlučivanja, odnosno računovodstvu diferencijalnih vrednosti. Za računovodstvo odlučivanja treba istaći da u praksi problem poslovnog odlučivanja postoji samo ukoliko iza njega stoji dilema izbora između najmanje dva buduća konkurentna smera aktivnosti. Uobičajeno, rešenje poslovnih problema ima veliki broj alternativnih smerova aktivnosti. Alternative zavise od većeg broja kvalitativnih i kvantitativnih faktora pa se izbor najpovoljnije alternative može izvesti tek nakon pažljive kvanitativne i kvalitativne analize. Kada kažemo pažljiva analiza mislimo na analizu relevantnih faktora posmatranog problema, jer menadžeri nisu u prilici da sagledaju baš sve aspekte nekog problema. Kvantitativni faktori se mogu iskazati finansijskim terminima kao što su troškovi direktnog materijala ili troškovi marketinga ali i nefinansijskim brojčanim iskazima kao što je smanjenje vremena razvoja novog proizvoda. Kvalitativni faktori mogu se iskazati samo opisno kao što je primer uticaj na moral zaposlenih ukoliko se donese odluka o zatvaranju nekog pogona. Najviše se podstiče analiza kvantitativnih faktora a posebno finansijskih pokazatelja. Potrebno je istaći da se u alternativnom poslovnom odlučivanju naglasak stavlja na kratkoročne buduće poslovne odluke, posebno one koje podstiču najefiksniji način korišćenja postojećih resursa preduzeća i da, naravno, postoji najmanje dve alternative između kojih se vrši odabir.