Mladenovac je u periodu od 1. januara do 20. novembra 2014. godine prijavljeno 344 javna skupa, od čega se 336 odnosi na sportske utakmice a skup prijavljen za 6. oktobar 2014. godine organizovan je sa ciljem da građani izraze svoje mišljenje (nezadovoljstvo) povodom pretvaranja vojne kasarne u mestu Mala Vrbica u centar za azil. U navedenom periodu nije zabranjen nijedan skup na teritoriji Opštine Mladenovac. Još jedno opterećenje za organizatore sadržano je u odredbi kojom se predviđa da će se svaka izmena sadržine prijave (što znači i u slučaju kad se dostavlja organizatoru da je ispravi ili dopuni jer nije uredna) smatrati podnošenjem nove prijave, zbog čega bi moglo doći do toga da prijava, iako je inicijalno podneta na vreme, na kraju ne bude blagovremena jer je sadržala neke minimalne nedostatke. Od organizatora se zahteva da u prijavi navede i procenu broja učesnika. Zakon ne predviđa kakve su posledice u slučaju pogrešne procene. U Mišljenju OEBS/ODIHR i Venecijanske komisije istaknuto je da greška u proceni broja učesnika ne sme za sobom povlačiti nikakve posledice. 10.3. Ograničenja slobode okupljanja. Zakonske odredbe koje se odnose na ograničenja slobode mirnog okupljanja u velikoj meri su u neskladu kako s međunarodnim standardima, tako i s Ustavom Srbije. Najpre, nigde u zakonu se ne pominje da ograničenja smeju da se nametnu samo ako su neophodna, a ni osnovi za ograničenje ne korespondiraju međunarodnim i ustavnim standardima. Zakon ne predviđa mogućnost da se primeni neka manje restriktivna mera, kao što je, na primer, promena mesta ili vremena održavanja skupa, već kao jedinu mogućnost predviđa zabranu skupa. Slično, kad je skup već u toku, trebalo bi da postoji mogućnost da nadležni organ preduzme sve potrebne radnje da uspostavi red na skupu (npr. tako što će udaljiti pojedinca ili grupu koja vrši nasilje), a da raspuštanje skupa bude samo krajnja mera. Na taj način uvažili bi se ne samo međunarodni standardi, već i odredba člana 20 Ustava. Član 11 Zakona o javnim okupljanjima predviđa da policija može da zabrani održavanje javnog skupa ukoliko smatra da bi okupljanje dovelo do ugrožavanja zdravlja, javnog morala ili bezbednosti ljudi i imovine ili ometanja javnog saobraćaja (čl. 11, st. 1)). Poslednji razlog je u suprotnosti kako sa međunarodnim standardima, tako i sa Ustavom, i ne bi smeo da se nalazi u zakonu. O zabrani održavanja javnog skupa nadležni organ je dužan da obavesti sazivača najkasnije 12 sati pre vremena za koje je skup zakazan. Žalba ne odlaže izvršenje. Pored ovih osnova za zabranu, Zakon predviđa da, kad se radi o skupu koji je usmeren na nasilno menjanje Ustavom utvrđenog poretka, narušavanje teritorijalne celokupnosti i nezavisnosti Republike Srbije, kršenje Ustavom zajemčenih sloboda i prava čoveka i građanina, izazivanje i podsticanje nacionalne, rasne i verske netrpeljivosti i mržnje, policija privremeno može da zabrani skup (čl. 9). Razlika u odnosu na član 11 je što policija u ovom slučaju ima obavezu da najkasnije 12 sati pre početka skupa dostavi nadležnom sudu obrazložen zahtev za odlučivanje o trajnoj zabrani ovakvog skupa. Sud je dužan da održi pretres najkasnije u roku od 24h od dana kad mu je dostavljen predlog za zabranu skupa. Sud može rešenjem odbiti zahtev i poništiti rešenje o privremenoj zabrani ili može izreći zabranu održavanja javnog skupa (čl. 10, st. 3).