"Kad bi svaka porodica proizvodila totalitet predmeta svoje potrošnje, moglo bi se društvo održati iako se ne bi ostvarila nijedna vrsta razmjene; razmjena je neophodna u razvijenom stanju našega društva, ali nije fundamentalna; podjela rada je vješta primjena čovjekovih snaga, ona, dakle, umnožava proizvode društva, njegovu moć i njegove užitke, ali ona uništava ili smanjuje sposobnost svakog čovjeka izuzetno individualno. Proizvodnja se ne može održavati bez razmjene." Toliko Ž. B. Sej. [AK] "Čovjeku inheretne snage jesu: njegova inteligencija i njegova fizička sklonost za rad; one koje svoje porijeklo vode iz društvenog stanja leže u sposobnosti da se podjeli rad i da se razdjele različiti radovi medju različite ljude... i u mogućnosti da se razmjene uzajamne usluge i proizvodi koji konstituiraju ta sredstva... Motiv što jedan čovjek posvećuje drugome svoje usluge leži u egoizmu - čovjek zahtjeva naknadu za usluge učinjene drugome. Pravo eskluzivnog privatnog vlasništva je neophodno da bi se uspostavila razmjena medju ljudima." "Razmjena i podjela rada uzajamno se uvjetuju." Toliko Skarbek. [AL] Mil pokazuje razvijenu razmjenu, trgovinu, kao posljedicu podjele rada. "Čovjekova djelatnost može se svijesti na vrlo jednostavne elemente. On uistinu ne može činiti ništa više nego proizvoditi kretanje; on može kretati stvari da bi ih medjusobno udaljio ili približio; svojstva materije ćine ostalo. Kod primjene rada i strojeva često nalazimo da se učinak može uvjećati vještom raspodjelom, odvajanjem operacija koje se suprostavljaju i spajanjem svih onih koji se na neki način mogu uzajamno dopunjavati. Budući da ljudi općenito ne mogu izvršavati mnogo različitih operacija istom brzinom i spretnošću kao što im navika stvara tu sposobnost za vršenje manjeg broja tih operacija, uvijek je korisno koligo god je moguće, ograničiti broj operacija koje se poveravaju pojedincu. - Za podjelu rada ili raspodjelu čovjekovih snaga i strojeva na najkorisniji način nužno je, u mnogo slučajeva, raditi u velikim razmjerama, drugim riječima, proizvoditi bogatstva u velikim masama. Ova prednost je osnova nastajanja velikih manufaktura, od kojih često jedan mali broj, koji je osnovan pod povoljnim uvjetima, katkad snabdjeva ne samo jednu jedinu nego više zemalja kvantitetom tamo zahtjevnih predmeta koje one proizvode.