Razvijeno poljoprivredno zakonodavstvo treba da omogući organizovan tok poljoprivredne proizvodnje, sprovođenje svih mera agrarne politike i onemogući devijantne pojave. Poljoprivredno zakonodavstvo obuhvata niz mera, koje se odnose na pitanja koja se moraju sankcionisati zakonom i predstavlja oslonac u sprovođenju svih mera agrarne politike. Mere zaštite i kontrole obuhvataju propise kojima se štite proizvođači i potrošači; propise kojima se reguliše promet sredstava za proizvodnju: semena, sredstava za zaštitu bilja i drugih industrijskih inputa; propise kojima se reguliše promet gotovih agroindustrijskih proizvoda; propise o kvalitetu i standardima poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i slično. Podsticaji ili mere povlastica se odnose na propise kojima se uređuju izvesne povlastice i beneficije u poljoprivredi. Mere prinude se uglavnom odnose na ograničenja u korišćenju nekih sredstava proizvodnje. U ove mere, na primer, spadaju: propisi o prometu, nasleđivanju, zaštiti od erozije, korišćenju i grupisanju zemljišta, odnosno sve mere zemljišne politike, kao i mere o primeni pojedinih pesticida i načinu držanja stoke.