Poljoprivredna nauka ima sve veći značaj u sklopu ostalih mera agrarne politike. Moderna poljoprivreda je sve više zavisna od skupe tehnologije koja angažuje ogroman kapital. Organizatorima proizvodnje su, stoga, neophodna raznovrsna znanja iz niza naučnih disciplina - bioloških, ekonomskih, organizacionih, tehničkih i slično. Otuda se i u ovoj oblasti organizuje naučnoistraživački rad iz biologije, selekcije, genetike, pedologije, organizacije, ekonomije, poljoprivedne tehnike, fitomedicine, informatike i drugo. Poseban i ogroman uticaj na razvoj moderne poljoprivrede imaju istraživanja iz biotehnologije. Ovakva istraživanja mogu da imaju značajan uticaj i na ekologiju i zdravlje ljudi, pa je od značaja da se ovakva istraživanja, a posebno difuzija ovih pronalazaka, drži pod nadzorom. Stoga su neophodne strože mere agrarne politike, naročito one koje regulišu potencijalno negativne ekološke i zdravstvene efekte. Naučnoistraživačke institucije su u svim zemljama najčešće osnovane kao državne i teško ih je prepustiti organizovanju od strane privatnih institucija, upravo zbog posledica koje mogu nastati zbog neadekvatnog usmeravanja naučnoistraživačkih istraživanja.