Agrarna reforma predstavlja niz mera kojima država planski menja agrarnu strukturu, s ciljem da se agrarni odnosi, posedovna struktura i poljoprivredna proizvodnja usklade sa potrebama opšteg privrednog i društvenog razvoja. Agrarna reforma je jedna od najznačajnijih mera zemljišne politike, budući da se njome menjaju postojeći i uspostavljaju novi vlasnički i posedovni odnosi nad zemljištem, odnosno ona predstavlja preraspodelu zemljišta među vlasnicima, koja se po pravilu sprovodi pod ingerencijom države. U širem smislu, agrarna reforma je veoma kompleksna mera kojom se struktura poljoprivrede usklađuje s potrebama opšteg društvenog i privrednog razvoja. Način sprovođenja agrarne reforme, kao i ciljevi koji se njome žele postići, opredeljeni su karakteristikama okruženja u kome se sprovode. Generalno, osnovni cilj i smisao sprovođenja agrarne reforme ne treba da bude samo promena svojinskih odnosa, već prvenstveno stvaranje uslova za razvoj poljoprivredne proizvodnje, njeno intenziviranje na osnovama boljeg korišćenja zemljišta, kao i rešavanje socijalnih pitanja poljoprivrednika. Kod visoko razvijenih zemalja pitanje vlasništva nad zemljištem je uglavnom rešeno, pa su ovakve mere prisutnije u nekim zemljama Azije, Afrike i Latinske Amerike, u kojima još uvek postoje nerešena pitanja svojinskih odnosa. U poslednjoj deceniji prošlog veka je kod bivših socijalističkih zemalja došlo do reprivatizacije zemljišta, odnosno do ponovnog uspostavljanja privatnih svojinskih odnosa nad zemljištem, što bi se moglo podvesti pod agrarnu reformu.