Agrarna politika se prema sadržajnim karakteristikama može podeliti u tri grupe – politike koje su orijentisane na agrarno tržište i cene poljoprivrednih proizvoda, politiku ruralnog razvoja i politike na području javnih službi i usluga za poljoprivredu. Tržišno-cenovna politika sadrži mere koje utiču na nivo cena poljoprivrednih proizvoda ili povećavaju prihod proizvođačima putem različitih oblika direktnih budžetskih plaćanja. Odnose se na pojedine poljoprivredne proizvode i njihove proizvođače, i u osnovi se dele na: podršku proizvođačima preko podrške tržištu, odnosno mere koje utiču na nivo cena; mere budžetske podrške proizvodnji, odnosno mere koje direktno utiču na prihod proizvođača, kao i druga direktna plaćanja. Politika ruralnog razvoja obuhvata mere koje imaju za cilj unapređenje kvaliteta života ruralnih stanovnika, kako kroz povećanje konkurentnosti same poljoprivrede, tako i kroz razvoj nepoljoprivrednih aktivnosti u ruralnim područjima. Politika na području javnih službi i usluga za poljoprivredu obuhvata mere putem kojih država omogućava rad javnih službi za poljoprivredu i realizaciju projekata značajnih za razvoj poljoprivrede, koji se ne mogu prepustiti slobodnoj tržišnoj utakmici. Ove mere uglavnom nemaju uticaj na prihod proizvođača, a obuhvataju: poljoprivrednu savetodavnu službu, stručni rad i veterinarske usluge, kao i istraživanje, obrazovanje i infrastrukturu u agrosektoru.