Stojeći talasi u prostoriji otežavaju postizanje homogenog zvučnog polja i u tom smislu su nepoželjni. Ako se između naspramnih paralelnih ravnih bočnih ziidova uspostave stojeći talasi, u istom redu publike neko će sedeti u čvorovima, a neko u trbusima tih stojećih talasa. Taj flater-eho se izbegava tako da naspramni zidovi ne budu paralelni ili ako baš moraju da budu paralelni, onda bar da budu neravni da bi se raspršio zvuk, izbegli stojeći talasi i postiglo željeno difuzno zvučno polje.