Pri ravnoteži emitovane i apsorbovane zvučne energije u prostoriji se uspostavlja maksimalni intenzitet zvuka srazmeran emitovanoj akustičkoj snazi izvora zvuka, a obrnuto srazmeran ukupnoj apsorpciji. Taj intenzitet reverberantnog zvuka je podjednak u celoj prostoriji i ne zavisi od udaljenosti od izvora zvuka, dok intenzitet direktnog zvuka opada sa kvadratom rastojanja. Izjednačavanjem ta dva izraza dolazi se do tzv. radijusa prostorije, tj. obima oko izvora zvuka unutar kog je još uvek jači direktan od reverberantnog zvuka dok je u čitavom preostalom delu prostorije jači taj zbirni reverberantni zvuk.