Razume se, ja znam da se prošlost falsifikuje, ali neću nikad moći da dokažem, čak ni onda kad sam ja taj koji falsifikuje. Kad se falsifikat izvrši, ne ostaje nikakav dokaz. Jedini dokazi su u mojoj glavi, ali ja nikako ne mogu biti siguran da se iko drugi seća onoga čega i ja. I samo sam jednom u životu, u tom slučaju o kome ti pričam, zaista imao u ruci konkretan dokaz posle događaja - godinama posle događaja." "I šta ti je to vredelo?" "Ništa, jer sam ga bacio posle nekoliko minuta. Ali da mi se to desi danas, sačuvao bih ga." "Ja, vala, ne bih!" reče Džulija. "Ja sam sasvim spremna da reskiram, ali sam za nešto korisno, a ne za parčiće starih novina. I da si ga sačuvao, šta bi mogao da uradiš s njim?" "Verovatno ništa naročito. Ali to je bio dokaz. Mogao je posejati sumnju ovde-onde, pod uslovom da se usudim i pokažem ga nekome. Ne verujem da ćemo išta moći da izmenimo za našeg života. Ali moguće je zamisliti male grupice otpora ovde-onde - grupice ljudi koji se udružuju, grupice koje postepeno rastu i možda ostave nešto pisano za sobom, da bi sledeća generacija produžila gde smo mi stali." "Dragi, meni nije stalo do sledeće generacije. Meni je stalo samo do nas." "Ti si buntovnik samo od pojasa naniže", reče joj on. Ona nađe da je to neverovatno duhovito i oduševljeno mu baci ruke oko vrata. Za finese partijske doktrine nije imala nimalo interesovanja. Kad god bi on počinjao da priča o principima englsoca, dvomisli, izmenjivosti prošlosti, i poricanju objektivne stvarnosti, i da upotrebljava reči iz Novogovora, njoj je postajalo dosadno, zbunjivala bi se i govorila da na to nikad ne obraća pažnju. Zna se da su sve to budalaštine; zašto se onda sekirati? Ona zna kad da kliče a kad da viče 'ua'; to je sve što čoveku treba. Ako bi i dalje govorio o tim pitanjima, ona bi - imala je tu nezgodnu naviku - padala u san. Bila je jedna od onih koji mogu da zaspe u svakom trenutku i svakom položaju. Razgovarajući s njom, on shvati kako je lako prikazati fasadu političke ispravnosti a pritom nemati pojma šta ispravnost znači. U izvesnom smislu, pogledi partije najuspešnije su se nametali ljudima nesposobnim da ih shvate. Moguće je bilo naterati ih da prihvate najočiglednija nasilja nad stvarnošću, pošto nikad nisu potpuno shvatali svu veličinu onoga što se od njih traži, a za javni život nisu bili dovoljno zainteresovani da bi primetili šta se dešava. Zato što nisu shvatili do kraja, ostajali su normalni. Oni su jednostavno gutali sve, a to što bi progutali nije im škodilo jer nije ostavljalo ništa za sobom, baš kao što zrno kukuruza prolazi nesvareno kroz telo kakve ptice.