oslobađanje je moguće upravo kroz umetnost i igru. Niče smatra da "etika počinje od toga da pojedinačni individuum uzimamo kao beskrajno važan - drugačije nego priroda koja postupa surovo i kao igrajući se (Niče str.  21)", dodajući da je celokupna Kantova teorija saznanja prihvaćena da bi se veličao čovek: jedino tako svet ima realnost - "sa Svetom se u ljudskim glavama igra kao loptom (Niče, str. 40)". Čak je i svoje delo S onu stranu dobra i zla Niče opširnije opisao kao Predigru filozofije budućnosti, dok se u tekstu Šopenhauer kao učitelj može naći objašnjenje večnog zbivanja kao lažne igre "lutaka zbog koje čovjek zaboravlja sebe sama, ono je pravo rastresanje koje pojedinca raspršava u smjeru svih vjetrova, beskrajna igra budalaštine koju pred nama i s nama igra veliko dijete vrijeme (Niče, F., 2003, pog. 4)". To određenje blisko je Heraklitovom, što nije iznenađujuće, budući da Niče upravo u Heraklitovoj filozofiji nalazi osnove izvornog i autentičnog mišljenja, koje nije "kontaminirano" dolazećim racionalističkim učenjima.
               Među ključnim filozofskim uvidima u značaj igre 20. veka treba naglasiti  Gadamerov, u kojem se ističe primat igre u odnosu na svet igrača - ona se odvija bez napora, cilja i namere, a njen se smisao može odrediti kroz odnos prema bitku umetničkog dela. Gadamer smatra da se istina može "najbolje odrediti polazeći od pojma igre: kako se težina predmeta koje srećemo prilikom razumijevanja, takoreći neutralizira igrom, tj. iz-igrava, to sâmo je jezički proces, jedna, takoreći igra sa riječima (Gadamer, H.-G., 1978, str. 527)".  Kod Gadamera je, dakle, igra, razmatrana u nešto drugačijem kontekstu od čisto estetskog - u vezi sa filozofijom jezika i hermeneutikom. Fink uviđa značaj igre za filozofsko mišljenje, smatrajući pogrešnim sve interpretacije koje su je suprotstavljale tamnoj ozbiljnosti i naglašava da filozofija ne može unapred znati šta je dostojno toga da bude njenim predmetom, ističući da i Sokrat dijalogom o svakodnevnim temama i pojmovima otvara najpresudnija filozofska pitanja. Igra za Fink