Na bazi sprovedenih postupaka provera, revizor treba da izrazi mišljenje u koje će se pouzdati različiti eksterni korisnici finansijskih izveštaja. Ovi korisnici treba da na bazi finansijskih izveštaja donesu odluke sa krupnim ekonomskim posledicama – da investiraju u akcije preduzeća, da odobre višemilionski kredit, da raspodele dividendu i slično. Odgovornost koju revizor pri tome ima je ogromna. Kako revizor da izrazi kompetentno mišljenje o finansijskim izveštajima, ako su one nastale kao rezultat miliona transakcija koje su se u toku godine desile, a revizor pri tome ima ograničeno vreme za proveru budući da revizorski izveštaj mora biti izdat u relativno kratkom roku nakon nastanka finansijskih izveštaja kako bi imao bilo kakvu upotrebnu vrednost? Jedan od načina na koji revizor premošćuje ovaj problem je korišćenje tehnike uzorkovanja.