U praksi se pojavljuje više različitih modela obračuna troškova po aktivnostima, jer se kao instrument poslovnog odlučivanja različito interpretira i primenjuje, u zavisnosti od potreba menadžmenta. Dvostepeni model obračuna troškova po aktivnostima je najjednostavniji model. Naziv dvostepeni potiče od dva osnovna stepena (faze) u alociranju troškova. Prvi stepen predstavlja alociranje troškova resursa po aktivnostima. Drugi stepen obuhvata alociranje troškova aktivnosti na proizvode (usluge, kupce i drugo). Višestepeni model obračuna troškova po aktivnostima podrazumeva dobro poznavanje toka poslovanja i fokusira se na poslovne operacije i njihov međusobni odnos. Višestepenim modelom utvrđuje se redosled i povezanost aktivnosti i veći broj specifičnih izazivača troškova.