Direktni troškovi se direktno prenose na objekte troškova (konačne nosioce troškova). Ponekad se, pojedini opšti troškovi mogu direktno dodeliti nekoj aktivnosti (jer se zna gde su nastali, odnosno, koja aktivnost ih je uzrokovala), na primer, troškovi otpreme koji se dodeljuju aktivnosti porudžbine kupaca. Upravo se u ovoj fazi može istaći značajna razlika između obračuna troškova po aktivnostima i tradicionalnih sistema obračuna troškova. Naime, indirektni troškovi koji se ne mogu vezati za učinke (nosioce troškova) se, prema obračunu troškova po aktivnostima dodeljuju aktivnostima, a pri primeni nekog apsorpcionog tradicionalnog sistema obračuna troškova – indirektni troškovi se pomoću unapred definisanih ključeva za alokaciju vezuju za nosioce troškova.