Implementacija obračuna ciljnih troškova podrazumeva: pod jedan određivanje tržišne (prodajne) cene što zahteva analizu kupaca i njihovih preferencija, analizu tržišta i posebno konkurenata; pod dva određivanje željenog profita – najčešće se određuje po jedinici proizvoda ili pružene usluge, a moguće je određivanje procentualnog učešća profita u prodaji; pod tri kalkulisanje ciljnih troškova kao razlike tržišne cene umanjene za željeni profit; pod četiri upotreba inženjeringa vrednosti za identifikaciju načina smanjenja troškova proizvoda – inženjering vrednosti podrazumeva maksimiziranje atributa proizvoda uz minimiziranje troškova proizvoda i smatra se da je nastao u Sjedinjenim Američkim Državama pre nastanka obračuna ciljnih troškova, odnosno da je omogućio njegov nastanak. Inženjering vrednosti obuhvata analizu funkcionalnosti, analizu dizajna, troškovne tabele, tehnologiju grupe i simultani (konkurentni) inženjering. Značajan deo inženjeringa vrednosti je primena obračuna troškova po aktivnostima; pod pet upotreba Kajzen obračuna troškova i operativne kontrole za dodatno smanjenje troškova – što podrazumeva konstantna, kontinuirana unapređenja u smislu iznalaženja novih načina za smanjenje troškova proizvodnog procesa proizvoda uz predviđeni dizajn i funkcionalnost proizvoda. Primenjuje se isključivo u fazi proizvodnje.