Obračun troškova po aktivnostima ili obračun troškova proizvoda na bazi aktivnosti je savremen pristup upravljanju i obračunu troškova. Nastao je kao nadogradnja tradicionalnih sistema obračuna troškova usled prilagođavanja tehnika i koncepata obračuna troškova i upravljačkog računovodstva promenama poslovnih procesa zbog pritiska konkurencije iz Japana i Nemačke. Prvi put se o ovm sistemu obračuna troškova piše u naučnim radovima 1987. i 1988. godine. Aktivnosti su osnov obračuna troškova pri primeni ove metode. Aktivnosti troše resurse, a troškovni objekti troše aktivnosti. Obračunom troškova po aktivnostima – za proizvode, usluge, grupe proizvoda, kupce proizvoda ili segmente poslovanja, koji su predmet (objekat) utvrđivanja troškova, treba odrediti aktivnosti koje troše resurse i tek potom je moguće određivanje troškova.