Pet od šest zemalja-osnivača današnje Evropske Unije, tadašnje Evropske zajednice: Francuska, Nemačka, Belgija, Holandija i Luksemburg: sve osim Italije, osnovale su Evropsku investicionu banku kada i Evropsku zajednicu hiljadu devetsto pedeset sedme godine. Kao ništa manje važnu dimenziju projekata koji se nadmeću za finansiranje od strane ove međunarodne regionalne razvojne institucije, one profitabilne, nametnuo se i značaj socijalne dimenzije projekata, koji se najšire definiše kao poboljšanje kvaliteta života. Dakle, svaki projekat, osim toga što mora biti profitabilan, mora imati izraženu i tu socijalnu dimenziju ili, u suprotnom, ne može računati na finansiranje od strane Evropske investicione banke. U najnovije vreme projekti moraju da imaju i visoke ekološke standarde, to jest stadarde očuvanja životne sredine. Vrlo brzo, već nekoliko godina nakon osnivanja, Evropska investiciona banka otpočela je finansiranje projekata koji dolaze i izvan tadašnje Evropske zajednice. Počev od takozvanog Velikog proširenja Evropske Unije, dve hiljade četvrte godine, kada je Uniji istovremeno pristupilo deset novih zemalja-članica, Evropska investiciona banka postala je najveća međunarodna razvojna institucija jer je tada po obimu odobrenih sredstava pretekla Međunarodni monetarni fond.